Kineski radnici iz srpske tvornice Mint potvrdili za N1 da rade na crno: Zviždačica uhićena i čeka je deportacija

Ovo su bili posljednji dani na slobodi kineske državljanke, prije nego što je uhićena jer nije napustila Srbiju po isteku turističke vize. S istom vizom, gotovo godinu i pol dana, radila je u tvornici Mint u Loznici – bez radne dozvole.

„U drugom mjesecu nakon našeg dolaska dali su nam da ispunimo obrasce s informacijama, obećavajući da ćemo ući u postupak za dobivanje vize. Tijekom tih 16 mjeseci to su spomenuli više od deset puta, stalno govoreći da će se pobrinuti za vize, ali to nikada nisu učinili“, rekla je kineska radnica.

Umjesto toga, radnici su svakog mjeseca, koliko traje turistička viza, morali izlaziti iz Srbije i ponovno se vraćati preko graničnog prijelaza koji se nalazi tik uz tvornicu – a za to su dobili jasne upute.

„Ulazi i izlazi radi nove vize česta su pojava – to ne rade samo Kinezi, već i ljudi iz okolnih zemalja. Granični policajci često okreću glavu na drugu stranu jer takva praksa pomaže lokalnom gospodarstvu. Ipak, korupcija u regiji postoji, pa neki pojedini graničari mogu tražiti male usluge. Žene imaju manje šanse da ih gnjave i lakše prolaze. Muškarci mogu nositi cigarete, piće ili sitan novac u džepu, možete im kupiti kavu na benzinskoj postaji u blizini. Ponekad će vam dati do znanja što očekuju“, navedeno je u uputama.

Kada je N1 Srbija, tražeći objašnjenje, ove poruke poslala predstavniku agencije WinWin, koja dovodi kineske radnike u Srbiju i u čijoj su grupnoj komunikaciji poslane ove upute, odgovor nisu dobili, ali je nekoliko minuta nakon slanja pitanja radnica koja im je dostavila dokumente primila poruke s nepoznatog broja.

Predstavnik agencije Winwin Human Resources Co. Ltd d.o.o. Loznica piše kineskoj radnici: „Jesi li se obratila novinarima srpske televizije N1?“

Na graničnom prijelazu u blizini tvornice Mint u Loznici jasno se vidi kako ova procedura funkcionira. Kineski radnici prate upute – ne nose radne uniforme, okupljaju se u manjim skupinama i bez ikakve prtljage prelaze granicu.

N1 Srbija: Dolazite li ovdje svakih mjesec dana zbog vize?

„Da.“

N1 Srbija: Ne morate to raditi, vaš poslodavac mora vas prijaviti za radnu dozvolu

„Da, ali postupak za poslodavca zahtijeva vrijeme i tijekom tog razdoblja moramo to raditi na ovaj način.“

Je li itko primijetio ove dnevne migracije?

Nekome bi moralo upasti u oči da veći broj kineskih državljana povremeno izlazi iz Srbije i vraća se istog dana. N1 Srbija je pitala što o tome znaju oni kojima je posao evidentirati ulaske i izlaske, ali i pokretati postupke zbog eventualnog kršenja zakona – MUP Republike Srbije. Odgovor nisu dobili.

Inspekcija rada odbila im je dostaviti izvješća iz ove tvornice i odgovoriti na konkretno pitanje – jesu li zabilježili da u tvornici Mint rade osobe bez odgovarajuće radne dozvole. Šuti i poslodavac – ni kompanija Mint nije odgovorila na njihova pitanja.

„Nitko ne može raditi u Srbiji s turističkom vizom. Točka. Da biste bili zaposleni kao stranac u Srbiji, morate imati ili privremeni boravak po osnovi zapošljavanja u kojem je objedinjena radna dozvola prema Zakonu o strancima, ili humanitarni boravak“, objasnio je pravnik za ljudska prava Nikola Kovačević.

Rad na crno znači da su zaposlenici bez ikakvih prava, što poslodavci obilato koriste.

„Radna situacija je sljedeća: od dana kada smo stigli radili smo neprekidno 16 mjeseci, 12 sati dnevno, bez dana odmora, u izmjeničnim dnevnim i noćnim smjenama od po 12 sati i bez ikakvih beneficija ili zaštite“, priča radnica.

Doživjela i fizičko nasilje

Ova radnica u tvornici je doživjela i fizičko nasilje – kolega ju je napao i tukao šakama, a zbog ozljeda nije radila 13 dana.

„Nakon toga otišla sam u kompaniju Mint pitati kineskog menadžera hoće li mi biti plaćeno odsustvo. Kada sam ušla na kapiju kompanije, zaštitar me verbalno pokušao zaustaviti i nije me pustio unutra, govoreći ‘ne, ne’. Ipak sam ušla. Oko 15 minuta kasnije dva muškarca iz osiguranja potjerala su me u hodnik. Prvo su mi prijetili riječima i gestama, govoreći mi da odem. Nisam otišla, pa me jedan radnik zgrabio za obje ruke, a drugi me ošamario po licu“, priča ona.

Čim je svoje iskustvo podijelila na društvenim mrežama, srpska policija pokucala joj je na vrata. Dobila je novčanu kaznu zbog prekoračenja boravka u Srbiji, koju nije imala čime platiti, pa je 36 dana provela u zatvoru.

Kad je izašla, nastavila je javno ukazivati na probleme, nakon čega je dobila rješenje o deportaciji. Tada je odlučila govoriti za N1 Srbija, jer sumnja da ju je zbog uzbunjivanja menadžment kompanije prijavio policiji.

„Sigurna sam u to jer mnogi ljudi koji tamo rade nemaju vize, pa zašto progone samo mene? Samo me žele ušutkati i zatvoriti slučaj. Ne bojim se. Ako pozovu policiju da me odvede, neka bude tako. Mogu i ja podijeliti sva svoja iskustva i saznanja s policijom, zar ne?“, rekla je radnica.

U prihvatilištu čeka deportaciju

Ubrzo nakon ovog razgovora uhićena je i odvedena u prihvatilište za strance gdje čeka deportaciju. Hoće li policija ikada ispitati tvrdnje ove žene da je sastavljala autodijelove u Mintu, ako je imala samo ugovor s agencijom za zapošljavanje stranih radnika, a svoj primjerak ugovora nikada nije dobila?

Aktivistica koja se bavi sindikalnim organiziranjem stranih radnika navodi da se to uklapa u obrazac rada kineskih investitora.

„Te velike kompanije poput Linglonga, Minta, Ziđina, ali i neke europske kompanije koje koriste agencijske usluge i zapošljavaju strane radnike – žele na neki način izbjeći odgovornost. Međutim, odgovornost je i na tim kompanijama, kao što je u građevinarstvu odgovornost i na investitorima da vode računa što rade njihovi podizvođači“, kaže Tara Rukeci Milivojević iz Zrenjaninskog socijalnog foruma.

Mint je jedna od stranih kompanija koja dobiva najizdašnije državne subvencije – samo prošle godine dodijeljeno joj je 23,5 milijuna eura. Zašto onda jednostavno ne prijave svoje radnike?

Zato što profita nikad dosta, smatra Kovačević.

„Ta kompanija ne bi došla ovamo da ne postoje uvjeti povoljniji nego u nekoj drugoj državi, ili da postoje jači kontrolni mehanizmi za nezakonitosti po kojima postupaju. Očito je Srbija postala mjesto gdje te kompanije masovno – kada kažem masovno, mislim na stotine tisuća radnika koji dobivaju radne vize ili dolaze turistički pa rade. Mislim da je slučaj kojim se bavite samo kap u moru“, kaže Nikola Kovačević.

Kako navodi, ljudi koji rade u ovakvim uvjetima nalaze se u ovisnom položaju, dolaze iz najsiromašnijih društvenih slojeva i jedina im je namjera zaraditi novac koji će poslati u Kinu.

Zbog toga većina radnika šuti i trpi.